Gušt je loviti tunu, to je borba jedan na jedan, ističe Renato Franko, s kojim smo porazgovarali o ribolovu na bakaračkom području nekad i danas.
Bakarski zaljev, specifičan po svom obliku uskih vrata i širokog tijela, nekoć je glasio kao mjesto gdje se u pravo doba godine, u pravim vremenskim i pomorskim uvjetima, u jednom dobro organiziranom lovu, s 500 metara velikom mrežom moglo odjednom uloviti i po pet tisuća komada tune.
Fascinantna je priča o tunolovu kakvim su ga prije više desetljeća na Bakarcu poznavali. Tuna je u zaljev uvijek ulazila na isti način, istim smjerom kretanja, ne dižući se sjeverozapadno prema Bakru, već nadesno, u hladniju, podmorskim izvorima slatke vode prepunu uvalu, baš onamo gdje su visoke straže podignute.
Riba – a na Bakarcu samo tuna ima status koji zaslužuje to ime, sve ostalo su plavice, lokarde i ostale sitnije nedostojnice – nije prolazila mimo postavljene mreže, za nju klopke iz koje ne bi mogla izaći.
I onda bi se migavica zakalala, njena glava zatvorila, riba povlačila, ta mreža u obliku lijevka stisnula, a mrcine od na desetke kilograma, onda kada ih cijela četa ribara sve skupa ne bi mogla podići, rukom pojedinačno vadile.
Tuna se… oprostite, riba se »parala« tj. čistila, povezivala se »rep na rep« te vješala na lantine gdje se cijedila i pripremala za otpremu, odnosno prodaju.
Manifestacija Tira tira na vjeran način prikazuje kako se tuna u zaljevu lovila u nekim prošlim vremenima, a centralni događaj programa koji uključuje i kulturni, glazbeni i naravno, gastronomski dio, predstavlja upravo simulacija tradicionalnog tunolova.
Dobro organizirana klapa od oko dvadeset pet ljudi točno zna svoje pojedinačne uloge – neki su u barci, neki na stražama, netko poteže, netko vadi, svi u starim drvenim barkama, odjeveni u mornarske majice i rasparane hlače, posvećeni cilju da živućim generacijama pokažu doslovnu i metaforičku hraniteljicu njihovih predaka.
Najzaslužnija osoba za vraćanje nekadašnje prakse u Bakarac je Renato Franko, inicijator manifestacije i jedan od glavnih ljudi Ribarskog športskog kluba Tunera i Udruge Tira uključenih u organizaciju godišnje tradicijske fešte, sve uz pomoć Grada Kraljevice i tamošnje Turističke zajednice.
– Tira je nastala 2015. nakon što sam godinu dana učio, kopao po slikama, zapisima i videima, razgovarao sa starim mještanima i od A do Ž zapisivao doslovce svaki element o tome kako se nekad lovilo i razmišljao kako bismo mi to mogli napraviti.
Najveći problem predstavljala nam je riba jer nje u zaljevu nema kao prije. I mi isto nešto moramo uloviti, a ako ćemo raditi kako treba, onda moramo »uloviti« baš tunu.
Pa zapletemo već ulovljenu ribu, stavimo je u more i simuliramo lov, kaže Franko, zaražen ribolovom od malih nogu, kada je u jednom ribolovu s nonićem ulovio palamidu od 2,5 kila te, kaže možda je baš to i bio okidač za sve buduće pothvate.
I koliko on zna, »tira tira« ne viču nigdje drugdje po Kvarneru, a onda vjerojatno ni šire.
Čitav tekst pročitajte u online izdanju Novog Lista
Renato Franko / Foto Sergej Drechsler.
